Maja Velicogna Novoselac
Maja Velicogna Novoselac rođena je u Zagrebu 1953. godine.
Maturirala je na Školi primijenjene umjetnosti, smjer oblikovanje metala, 1973. godine. Diplomirala je 1978. na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti u Beču u majstorskoj klasi za restauriranje i konzerviranje umjetničkih predmeta iz zlatarstva, stakla i emajla, stekavši titulu akademskog restauratora. Promjenom zakona 1983. Godine dodijeljen joj je akademski stupanj magistra umjetnosti. Z
Maja Velicogna Novoselac rođena je u Zagrebu 1953. godine.
Maturirala je na Školi primijenjene umjetnosti, smjer oblikovanje metala, 1973. godine. Diplomirala je 1978. na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti u Beču u majstorskoj klasi za restauriranje i konzerviranje umjetničkih predmeta iz zlatarstva, stakla i emajla, stekavši titulu akademskog restauratora. Promjenom zakona 1983. Godine dodijeljen joj je akademski stupanj magistra umjetnosti. Za svoj diplomski rad dobila je Nagradu Grada Beča.
Profesionalnu karijeru započela je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 1979. Godine. Stručni ispit za zvanje restauratora položila je 1981. Zvanje višeg restaurator stiče 1994. a 2004. i restaurator-savjetnik. Od iste godine pa do odlaska u mirovinu voditeljica je Odjela restauratorskih radionica MUO.
U okviru akademske aktivnosti, od 1995. do 1997. Te ponovno 2001. godine, vodila je radionice i praktičnu nastavu iz starih tehnika restauriranja na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost (danas Institut für Konservierung und Restaurierung, Universität für angewandte Kunst) u Beču.
Tijekom svoje karijere izvela je konzervatorsko-restauratorske zahvate naviše od tisuću predmeta različitih vrsta iz zbirki metala, keramike, stakla, bjelokosti, namještaja, fotoopreme, dizajna, muzičkih instrumenata, satova, pušačkog pribora, skulptura, modnog pribora, devocionalija i raznih predmeta iz Zbirke Gvozdanović. Također je sudjelovala u projektima drugih kulturnih institucija, kao što su Hrvatski povijesni muzej, Muzej grada Zagreba, Galerija Klovićevi dvori, Muzej grada Rovinja – Rovigno te riznice katedrala u Zagrebu, Splitu, Zadru, Trogiru i Dubrovniku.
Sudjelovala je na kongresima i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, držala predavanja i izlagala postere. Aktivno je sudjelovala u radu povjerenstava pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i MDC-u te je članica Sekcije restauratora pri Hrvatskom muzejskom društvu.
Nakon odlaska u mirovinu nastavila je raditi na restauraciji umjetničkih predmeta.a svoj diplomski rad dobila je Nagradu Grada Beča.
Profesionalnu karijeru započela je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 1979. Godine. Stručni ispit za zvanje restauratora položila je 1981. Zvanje višeg restaurator stiče 1994. a 2004. i restaurator-savjetnik. Od iste godine pa do odlaska u mirovinu voditeljica je Odjela restauratorskih radionica MUO.
U okviru akademske aktivnosti, od 1995. do 1997. Te ponovno 2001. godine, vodila je radionice i praktičnu nastavu iz starih tehnika restauriranja na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost (danas Institut für Konservierung und Restaurierung, Universität für angewandte Kunst) u Beču.
Tijekom svoje karijere izvela je konzervatorsko-restauratorske zahvate naviše od tisuću predmeta različitih vrsta iz zbirki metala, keramike, stakla, bjelokosti, namještaja, fotoopreme, dizajna, muzičkih instrumenata, satova, pušačkog pribora, skulptura, modnog pribora, devocionalija i raznih predmeta iz Zbirke Gvozdanović. Također je sudjelovala u projektima drugih kulturnih institucija, kao što su Hrvatski povijesni muzej, Muzej grada Zagreba, Galerija Klovićevi dvori, Muzej grada Rovinja – Rovigno te riznice katedrala u Zagrebu, Splitu, Zadru, Trogiru i Dubrovniku.
Sudjelovala je na kongresima i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, držala predavanja i izlagala postere. Aktivno je sudjelovala u radu povjerenstava pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i MDC-u te je članica Sekcije restauratora pri Hrvatskom muzejskom društvu.
Nakon odlaska u mirovinu nastavila je raditi na restauraciji umjetničkih predmeta.
